dog.dsidellisumno.tk Open in urlscan Pro
2606:4700:3031::6815:1327  Public Scan

Form analysis
1 forms found in the DOM

POST /

<form role="search" method="post" class="search-form" action="/">
  <input type="search" class="search-field" placeholder="Search …" value="" name="s">
  <button type="submit" class="search-submit">Search</button>
</form>

Text Content

DATIRA NA JUG U POŽEGA HRVATSKA

Požeško vojno područje u Velikoj,. Agitprop na jugu, predstavlja jednu
specifičnu geografsku Horvat Z., , Branič-kule na burgovima kontinentalne
Hrvatske prekrivača datiraju se u prvu polovicu stoljeća, dok su dva prekrivača.


DATIRA NA JUG U POŽEGA HRVATSKA

Contents:
Navigacijski izbornik Gradski muzej Požega


Miklošič , sar-: čuvati Đ. Daničić , sarv-: oklopnik L. Geitler itd. Neki su
jezikoslovci to ime izvodili iz germanskoga, npr. Zeuss , iz Herudes H. Hirt ,
iz hruvat: jelen. Županič dovodi ga u vezu s kavkaskim churava-th: drugovi,
narod, dok N. Deržavin drži da je ime Hrvat inačica imena Sarmat.

Prema R. Nahtigalu ime Hrvat najvjerojatnije nije slavensko. Otkako je Tako ga
S. Sakač Krizin dovodi u vezu s imenom iranskoga plemena Harahvatiš i njihove
zemlje Harahvaiti, a M. Vasmer dovodi ga u vezu s iranskim haurvatar: stočar
usp. To bi značilo da je iransko pleme došavši na Don dalo ime jednomu
slavenskomu narodu, kao što su i Bugari svoje narodno ime dobili po jednome
turkijskom narodu.

Iransko podrijetlo hrvatskog imena prihvatili su mnogi vodeći indoeuropeisti i
slavisti A. Meillet, A. Vaillant, K. Jireček, Lj. Hauptmann, F. Ramovš i dr.
Najstariji sloj Hrvata do kojega znanost može doprijeti bila je, vjerojatno,
skupina vojnički dobro organiziranih stočara koji su u stepama sjeverno od
Kavkaza, između Kaspijskoga i Azovskoga mora, uzgajali ovce, koze i goveda, kao
nomadi živjeli pod šatorima i bili dobri kovinari. Preselivši se otuda na zapad,
pomiješali su se u području Karpata sa Slavenima; od njih su preuzeli ratarsku
kulturu uzgoj pšenice, ječma, prosa, lana, konoplje, povrća, upotrebljavajući
pri obradbi i plug , povezanu sa stočarstvom stajskoga tipa goveda, konji,
svinje.

Stanovali su u selima u kućama od brvana ili pruća premazana blatom ili pak u
zemunicama, a nosili su bijelu platnenu odjeću. Od tih karpatskih Hrvata jedna
se skupina u VII. Nametnuvši starosjediocima svoj jezik, postupno su se stopili
s različitim etničkim i kulturnim skupinama koje su zatekli. Arheološki nalazi,
naime, svjedoče o naseljenosti toga područja od starijega kamenoga doba, kada su
ondje obitavale manje skupine lovaca, ribolovaca i skupljača samoniklih plodina.

Na sjeveru, u međurječju Save i Drave, pojavile su se žitne kulture srodne
kulturama Podunavlja i istočne Europe, s pučanstvom koje je prebivalo u
zemunicama. U gorskome je području prevladavala kultura planinskih stočara
kombinirana sa skromnim poljodjelstvom, srodna kulturi visokih Alpa i Pireneja,
sa stanovima u obliku brvnara, nerijetko postavljenih na kameni podrum.

Kultura jadranskoga priobalja i otoka uklapala se u kulturnu sliku širega
sredozemnoga područja s uzgojem maslina, smokava, rogača, badema, vinove loze,
djelomice žitarica, a poslije s uzgojem koza i ovaca te morskim ribolovom. U
zbijenim naseljima kuće su bile zidane od kamena i pokrivene kamenim pločama, a
bilo je i kamenih koliba kružna tlocrta i kupolasta krova bunje , kakve su se
gradile i do novijega doba. Tijekom III. Asimiliravši se sa starosjediocima, oni
su preuzeli vrste gospodarstva koje su zatekli, s time što su u gorsko područje
unijeli tzv.

U potonjem, željeznodobnom razdoblju, pojavilo se i novo stanovništvo i nove
tehnologije, ali se osnove neolitičke kulture nisu promijenile. Od IV. Nedvojben
je bio i utjecaj Rimljana, koji su zaposjeli današnje područje Hrvatske u II.
Nakon raspada Rimskoga Carstva i prolaska mnogobrojnih barbarskih naroda, u tako
uobličeno kulturno okružje došli su u prvoj polovici VII.

Hrvati, koji su se, kao i svi došljaci do tada, prilagodili načinu života
starosjedilaca. Najmanje su se trebali prilagoditi naseljenici panonskoga
područja, koji su uglavnom nastavili s načinom života iz pradomovine, a u novoj
su domovini upoznali i prihvatili novu poljodjelsku granu, vinogradarstvo.
Protivno tomu, Hrvati koji su naselili planine i područje uz Jadransko more
morali su učiti od starosjedilaca o stočarstvu alpskoga i transhumantnoga tipa,
odnosno o uzgoju pradavnih sredozemnih biljaka.

Tako su se u pučkoj narodnoj kulturi Hrvata uobličila tri kulturna areala,
panonski, dinarski i jadranski, raspoznatljiva još u etnografskoj slici iz XX. U
panonskom arealu bitnim obilježjem ostaje poljodjelstvo ratarstvo s plužnom
obradbom njiva i karakterističnim spremištima za žito , stajski uzgoj krupne
stoke konji, goveda , dobivanje sijena te svinjogojstvo. Krupna se stoka rabila
za prijevoz uporaba tzv. Stanovalo se u prizemnim brvnarama zapad , nabijene
ilovače ili nepečene opeke istok , pokrivenima slamom; sastojale su se od
kuhinje, sobe i komore, katkada s natkrivenim trijemom duž pročelja.

Uz Kupu i Savu prevladavale su drvene katnice, nastale od nekadašnjih sojenica.
Veća ulična sela pretežu na istoku, dok su na zapadu nepravilna oblika s više
zaselaka. Uzgajali su se lan i konoplja. Odjeća, u kojoj je prevladavalo platno,
bila je obilno i gusto nabrana, s bogatim utkanim, vezenim ili apliciranim
ukrasom, te dopunjena prostranim suknenim kabanicama ili kožusima i širokim
opancima ili čizmama. Od domaćih je obrta osobito bilo razvijeno tkanje na
vodoravnome tkalačkome stanu i lončarstvo uz pomoć nožnoga kola.

U likovnoj umjetnosti izrazito je šaranje tikvica; niz je posebnosti u glazbi i
plesu. Karakteristične su bile godišnje svečanosti s ophodima i skupljanjem
darova kraljice-ljelje te bogati svadbeni običaji. U dinarskom arealu
prevladavalo je planinsko stočarstvo, posebice ovčarstvo, premda je u većim
dolinama bilo poljodjelstva i stajskoga stočarstva.

Iz dolinskih sela obitelji su se u proljeće sa stokom selile na podgorske
stanove, gdje su raspolagale njivama i sjenokošama. U ljetnim mjesecima dizali
su se otuda na visoke planinske pašnjake s privremenim stanovima, da bi u jesen
prilikom silaska pokupili urod s podgorskih njiva i pred zimu se vratili u
dolinsko selo.

Osim takva alpskoga tipa stočarenja uobičajeno je bilo i transhumantno
stočarstvo, kada su pastiri sa stadima ovaca cijeloga sela ljeti boravili u
planinskim, a zimi u primorskim krajevima, raspolažući pokretnim torovima i
kolibicama. Zato su i u prehrani prevladavali različiti mliječni proizvodi te
janjetina i ovčetina. Kuće su bile pretežno od drvene građe, visokih i strmih
krovova, pokrivenih drvenim daščicama.


NAVIGACIJSKI IZBORNIK

Središnje je mjesto u kući bilo nisko otvoreno ognjište, a niski su bili i stol
s kružnom pločom, tronožni stolci i ležajevi. U domaćem su obrtu bili
zastupljeni izradba vunenih tkanina za posoblje i odjeću, tkanih, osim na
vodoravnome, i na uspravnome tkalačkome stanu; proizvodnja valjanoga sukna u
stupama pokretanima vodom; lončarstvo na ručnome kolu; među pastirima je bilo
razvijeno drvorezbarstvo.

Odjeća je djelovala teško i monumentalno zbog mnogih vunenih i suknenih
dijelova; sastojala se od platnene košulje posve ravna kroja, u žena s
karakterističnim geometrijskim vezom i vunenom pregačom, dugačkoga suknenoga
haljetka, trostrukih vunenih i suknenih čarapa, troslojnoga gornjega haljetka i
širokoga kožnoga pojasa u muškaraca te, u oba spola, plitke suknene crvene kape
i laganih prepletenih opanaka.

Svečanu je odjeću dopunjavao raznovrsni i obilni srebrni nakit te, u muškaraca,
urešeno oružje.

Društveni su život obilježavale patrijarhalne značajke, podređeni položaj žene,
oblici nekrvnoga srodstva pobratimstvo, šišano kumstvo. Karakteristično je epsko
pjevanje uz gusle kojim su se slavila junačka djela ratnika, poseban oblik
pjevanja — ojkanje te plesovi u kolu bez glazbene pratnje. Podlogu gospodarstvu
u jadranskom arealu tvorilo je maslinarstvo i vinogradarstvo, uzgoj smokava i
badema te ovčarstvo sa samonapasivanjem na ograđenim pašnjacima i kozarstvo.

Na nevelikim terasastim njivama uzgajalo se povrće, u manjoj mjeri žito.
Značajno je bilo i ribarstvo te brodarstvo i trgovina. Kamene su kuće često
katnice, sa spremištem u prizemlju, a pristupom na kat preko vanjskoga stubišta
i kamene terase; blagih su dvostrešnih krovova pokrivenih valjkastim crijepom.
Otvorena su ognjišta bila opremljena napom i tipičnim sredozemnim priborom
gradele. Uz velike keramičke ili kamene posude za vodu i ulje, rabile su se i
kozje mješine za vodu i vino te za sir, ali i za glazbala mješnice.

Kuće su se osvjetljivale uljanicama.

A guide through the city of Požega, Croatia


Sela su bila zbijena, nerijetko građena na lako branjivim uzvisinama, sa stajama
smještenima na rubovima naselja. Od domaće su se vune izrađivali pleteni odjevni
predmeti, a vunene su se tkanine stupale gaženjem. Mušku odjeću obilježavali su
opći sredozemni elementi poput širokih hlača stisnutih u nabore i kratkih
nogavica te vunenih kapa u obliku tuljca. U žena je platnena košulja postala
donje ruho, a gornje je činila suknja s naramenicama, zvonolika kroja, izrađena
od domaćega sukna.

Omiljen je bio nakit od plemenitih kovina, dopunjen zrncima koralja ili bisera,
nerijetko izrađen tehnikom filigrana.

U božićno-novogodišnje doba bio je uobičajen ophod čestitanja uz pjesmu i
skupljanje darova koledanje ; vrlo su rašireni bili pokladni običaji. Omiljeno
je bilo pjevanje u manjim skupinama i ples uz pratnju duhaćih sopele ili gudaćih
lijerica glazbala.

 * speed dating preko 30 u blizini Hrvatska.
 * Muzeji Metkovića!
 * Arheološki odjel - Gradski muzej Požega!
 * Vikend je vrijeme za izlet i opuštanje;
 * Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske!

Tako oblikovana hrvatska pučka kultura i nadalje se tijekom stoljeća mijenjala.
Velike je promjene izazvalo prihvaćanje kršćanstva napuštanje poganskoga
svjetonazora, pretvaranje prastarih mitova u narodne pjesme i pripovijetke,
poganskih obreda u običaje s kršćanskim objašnjenjima sadržaja i sl. Značajan je
bio prodor Turaka na hrvatsko područje u XV. U Istri i priobalju utjecaj
Mletačke Republike pogodovao je daljemu razvoju kulture sredozemnoga tipa, dok
se pučka kultura središnje Hrvatske jače oslanjala na srednjoeuropsko zaleđe.

Tijekom XIX. Pučki način života usklađuje se s općom modernizacijom,
urbanizacijom i globalizacijom, gubeći tradicijske oznake. Istodobno neke pojave
pučke kulture kao dio regionalne i etničke svijesti dobile su novo značenje.
Izvođenje pjesama, glazbe i plesa sa sudionicima u nošnjama na različitim
folklornim smotrama ili u svečanim prigodama, održavanje pa i rekonstrukcija
nekih kolektivnih običaja i u turističke svrhe ljetni pokladni ophodi u
turističkim mjestima , nastojanje održavanja svadbi prema tradicijskome modelu i
dr.


GRADSKI MUZEJ POŽEGA

Povijest Hrvati u srednjovjekovlju Posljednji val seobe naroda, koji je na
prijelazu iz VI. Staro se stanovništvo povuklo prema jadranskoj obali i na
otoke, a dijelom je prešlo i na talijansko kopno. Manje su se skupine ipak
zadržale i na cijelom prostoru između Jadrana i Save. S vremenom su se ostatci
romanskoga stanovništva asimilirali, pa su samo pojedini priobalni gradovi i
otoci zadržali pretežito romanski značaj. U Istri je neprekinutost bizantske
vlasti bila najizraženija. Romanski dijelovi Dalmacije vjerojatno su bili pod
izravnim nadzorom Bizanta, dok je carska vlast nad unutarnjim dijelovima
provincije bila samo po imenu.

Nakon osvojenja Istre i pobjede nad Avarima , Karlo I. Veliki krenuo je u
osvajanje Dalmacije.


Search

Drenovca sa Slatinom, a prema jugu sa Požegom i ostalim mjestima Požeštine. 2
Geografija SR Hrvatske: Istočna Hrvatska, Knjiga 3, Školska knjiga Zagreb, Prema
podacima HGK-Županijske komore Požega na području Velike Velika je poznato
turističko odredište, čiji razvoj datira još od godine.